Preda mnom je težak posao: analizirati genijalnost bubnjara grupe Corrosion of Conformity, Reeda Mullina. Promatram pjesmu s albuma “Blind” iz 1991. godine. Analiza samo jedne pjesme kazuje samo dio priče, imajući na umu da je cijeli album zaslužio ocjenu 6/5.
Reed Mullin (izvor slike: bravewords.com)
‘Ajmo najprije poslušati pjesmu:
Dance of the Dead
Neću ovdje pisati o bendu C.O.C. niti o njihovom značaju za hard core glazbu ’80-tih godina prošlog stoljeća. Fokusirat ću se na ovu pjesmu, odnosno, na album s kojega dolazi. Ploča “Blind” je, do datuma svoje objave, “najmetalskiji” album kojega je ova grupa iznjedrila. Također manje važno.
Analiza
Pjesma “Dance of the Dead” nudi četiri i pol minute pravog užitka za one koji vole kvalitetno rock bubnjanje. Subjektivno govoreći, meni je i cijeli bend i cijela pjesma i cijeli album zakon, no rekli smo da ćemo se fokusirati na bubnjarsku dionicu. Ova pjesma sadrži fenomenalan groove, koji se debelo naslanja na sludge ili stoner rock. Sva pršti prelazima/fillovima/ukrasima koji – a što je i značajka kvalitetnih muzičara – ne samo da ne smetaju u pjesmi, već je uvelike obogaćuju i čine iznimno zanimljivom.
Najfascinantniji dio pjesme (iz bubnjarske perspektive) počinje na 2:02, baš nakon glavnog riffa => pregršt “kontri”, sinkopa, triolskih prelaza, koji nikad ne izlaze iz debelog pocketa kojeg Mullin pruža. Naglasci na činelama sinkronizirani s gitarom označavaju završetak ovog fantastičnog 30-sekundnog pasaža i, istovremeno, uvod u solo na gitari (Pepper Keenan je tako, tako kul). Nakon gitarističkog sola, ponovo ide kitica/pjevanje, no ovaj put svirana triolskim 16-tinkama na hihatu i naglascima na svaku drugu četvrtinku na dobošu. Nakon toga, Mullin se brzo ponovo vraća na one-two triolsku “vožnju”, koja ne popušta do samog kraja pjesme.
Zvuk Reedovih bubnjeva (pogotovo tomova) je prirodan, otvoren, moglo bi se reći i “staromodan” na određeni način. Producent je izbjegao klasični zvuk metal bubnjeva (gotovo nikakav sustain u prilog attacka) i ovdje čujemo zvuk koji bi najprirodnije mogao leći na bilo koji album od, recimo, The Who.
Kako zvuče danas
Moglo bi se ovdje pohvaliti i sjajnog Karla Agella na vokalu – ovo mu je, btw, jedini album kojeg je snimio s C.O.C. – no baš ovih dana stara ekipa iz benda se ponovo skupila da odsviraju cijeli album “Blind” od početka do kraja na dobrotvornom nastupu u Sjev. Karolini. Evo kako bend zvuči danas, tijekom uvježbavanja pjesama s ovog sjajnog albuma koji je snimljen prije 25 godina. Jesu malo zahrđali, ali ipak, radi se o C.O.C.!!!
SVIM bubnjarima preporučam da detaljno preslušaju cijeli album “Blind”. Sve pjesme su sjajno komponirane i odsvirane, i sadrže fenomenalne bubnjarske dionice.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
