Komentar o Dave Grohlu
Sinoć, dok me prala temperatura od 39°C (koja me još drži 🙁 ), primio sam obavijest da se jednom mom dobrom starom prijatelju rodila kćerka. Baš me razveselilo. DD, čestitke i ovim kanalom, raduj se unaprijed emocijama i situacijama koje do sada nisi iskusio. 🙂
Premda imam naviku ići na spavanje već oko 22:00, uslijed bolesti sinoć nisam gotovo uopće spavao. Počeo sam čitati postove po fejsu, pa sam naletio na prepisku s jednim mišljenjem kojeg ovdje kopiram:
Zašto je Dave Grohl važan glazbenik?
O ukusima se ne raspravlja
U ovom postu ne bih želio raspravljati o ukusima: kao što je to netko rekao: “Jednom cvijeće – drugom smeće”. Ali, kao što sam u više navrata pisao, a zadnji put u jednom mom postu na facebooku s tematikom Larsa Ulricha, veličine (općenito – u bilo kojoj grani umjetnosti) ne bi trebalo tako olako shvaćati.
Rješenje možda nije pomirba sa stavom da taj umjetnik ne radi ništa posebno. Već pokušaj shvaćanja zašto je taj umjetnik toliko poštivan i priznat. A za tako nešto treba uložiti vrijeme i trud, ako spoznaja već ne dolazi sama od sebe.
Paralela sa slikarstvom
Ovo me malo podsjeća na mene (it takes one to know one 😜). Kad sam bio klinac, kad god bi mi stari pokazivao enciklopedije sa važnim slikarima, među kojima su bili zastupljeni svi stilovi, meni je najočitije bilo da su dobri slikari samo oni koji u praksi realno prikazuju stvarnost. 🙂 Npr. za Velázquezovu sliku bih reagirao “ovo je predivno”, dok sam istovremeno Picassovu Guernicu ocijenio prčkarijom iz koje sam zaključio da slikar nije dobar.
Na isti način, u to vrijeme, kao što čovjek u komentaru iznad izražava da mu Grohl “ne igra”, ni meni prije tridesetak godina (!) nije “igrao” Picasso. Naravno, sa sazrijevanjem i odrastanjem i učenjem novih stvari, spoznao sam Picassov značaj. Usput, tek godinama nakon toga sam imao priliku vidjeti i neke Picassove realističkije radove, iz kojih se vidi da je on briljantan i u tom stilu. 🙂
Back to Grohl
Vratimo se na Grohla. Ako se fokusiramo na njegov prvi uspješni bend, Nirvanu, svim bubnjarima bi trebao biti jasan njegov značaj u kontekstu uspjeha i kvalitete tog benda.
Kao što je to obično slučaj, bend je obično dobar onoliko koliko su mu pjesme dobre, a Grohl je definitivno imao veliki utjecaj na finalni oblik Nirvaninih stvari.
U videu ispod možemo pogledati kako producent (i bubnjar) Butch Vig analizira snimanje Nirvanine pjesme “In Bloom”. Ali nije štos samo u nepogrešivom grooveu kojeg Grohl ima. Poslušati treba i kakav je njegov značaj u konteksu pratećih vokala na toj pjesmi, odnosno albumu/albumima. Vrlo svestran glazbenik.
Nakon Nirvane, kao što svi znamo, Dave se posvetio u potpunosti svojem novom bendu Foo Fighters. Tu ne svira bubnjeve (bubnjeve već dugo svira fenomenalni Taylor Hawkins), već gitaru + preuzeo je ulogu glavnog vokala i kompozitora. Foo Fighters su odličan bend koji je iznjedrio ogroman broj hitova.
Premda “tvrdokornijim” fanovima rock glazbe oni obično nisu sjeli, jer su vremenom postali fenomen jednog od najvećih rock bendova na svijetu, osobno bi mi bilo PUNO draže da mi kćerka sluša FF nego, npr. Shakiru (jbg, za to ću još pričekati 🙂 ).
Hiperaktivni Grohl je tijekom godina – kao da mu nije dovoljno konstantno snimanje i turneje sa FF – učestvovao u brojnim drugim projektima. Jedan od njih je superband Them Crooked Vultures, u kojemu – uz Grohla na bubnju – sviraju i Josh Homme (QOTSA) na gitari i još jedan velikan glazbe, basist John Paul Jones (Led Zeppelin).
Ne smijemo zaboraviti ni Daveov projekt Probot. Album kojeg je snimio sa svojim heavy metal herojima iz bendova na kojima je i sam odrastao.
Dave je svirao i kao gost na nebrojenim koncertima (npr. sa Tomom Pettyjem) i albumima (npr. sa Juliette Lewis).
Zaključak
Da ne ispadne da je ovo neki biografski članak, mislim da je nužno spomenuti s kim i za koga je sve Dave svirao.
Važno je spomenuti i da na kojem god albumu Grohl zasvira – taj album postane svojevrsni hit. Je li itko zaboravio QOTSA “Songs for the Deaf”? I ne bez razloga.
Dave Grohl ima zaista sve što bubnjar kojemu se smješi ulazak u legendu treba imati. Groove, ton, tehniku, muzikalnost, naslušanost, ugodan karakter (tako kažu), multiinstrumentalist je i kompozitor. Što više treba reći?
A za sam kraj – vrijedi napomenuti da se ne događa baš svaki dan da ovakav bend nastupa pred predsjednikom USA i (preživjelim) članovima Zeppelina:
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
Kultna fotka na kojoj su tri eponima rock glazbe: deda, tata i unuk. 🙂 Ali Grohlova majica je nenad*ebiva. Kakva promocija za taj sjajni bend…
https://sasapetkovic.net/wp-content/uploads/2015/04/grohl-mccartney-springsteen.jpg