Danas sam odlučio pokušati usnimiti svoj Ludwig doboš naštiman vrlo duboko. Zadovoljan sam rezultatom. Puno mi je pomoglo znanje koje mi je prenio moj prijatelj Bruno Legović, vezano uz kućno snimanje bubnjeva.
Završio sam s berbom maslina, opet napravio vrhunsko maslinovo ulje, poorao maslinike i došao dan s kišom u prognozi. Ostao doma. Odmah me uhvatila inspiracija za sviranjem. 🥁
Za početak, da obznanim da sam nedavno malo promijenio svoj kućni setup. Sada izgleda ovako:
Moj novi kućni setup
Dakle, 14 inčni tom sam premjestio s bas bubnja (stajao je desno od malog 10-inčnog) na poziciju na kojoj uobičajeno stoji floor tom. Ovo je sada, ajmo reć’, neka “klasična” rock konfiguracija ne toliko klasičnih dimenzija. 😁
Podsjetimo: moja Yamaha Recording Custom je sljedećih dimenzija:
- bas bubanj: 20″ x 16″
- mali tom: 10″ x 8″
- veći tom: 14″ x 13″
- floor tom: 14″ x 14″
Uz ove bubnjeve, koristim svoje doboše: Ludwig Black Beauty i Tama Starclassic Maple. Već sam objavio kako zvuči moja Tama u ovom kompletu.
A u prošlom postu sam stavio i video s Black Beauty dobošem naštimanom u viši rang.
Ludwig doboš naštiman duboko
Malo sam se poigrao sa štimom mojeg Ludwig doboša, jer me posljednjih dana uhvatila nostalgija za soundom bubnjara na kojima sam odrastao. Peter Criss, Phil Rudd, Bill Ward…
DUBOKI SOUND DOBOŠA! To hoću!
Sjećam se kad sam bio klinac, nikako mi nije išlo u glavu kako dobiti takav zvuk doboša uživo, bez studijskih “manipulacija”. I do današnjeg dana nisam uspio. 😊 Olabavim vijke za zatezanje kože toliko da se koža na bubnju skoro “mreška”. Stavim novčanik na kožu. I svejedno, kad udarim rimshot, čuje se visok overtone, koji me ne asocira na ploče mojih heroja iz 80-tih godina prošlog stoljeća.
Ali eto, bio moj frend Bruno, koji je završio MPA školu glazbene produkcije i multimedije. Pokazao mi osnove miksanja/ produkcije i zvučnog tretiranja prostora.
I evo rezultata. To je taj sound. Ali, vjerujte, taj doboš se ne čuje tako kad sjediš iza njega.
Bilo kako bilo, zadovoljan sam sa snimkom. Baš takav zvuk doboša sam oduvijek htio, čak i kad sam snimao u studijima u kojima rade profesionalci.
Ovakav zvuk se dobije kombinacijom štima i tehnike miksanja zvuka. Konkretno: ekvalizacijom, kompresorom, gateom, reverbom i limiterom. Ništa ekstremnog; stisni ga malo tu, pa ga gejtaj tamo, pa mu daj prostora i malo naglasi frekve iznad 2000 Hz…
Eksperimentaš malo s ovime, onime i na kraju dođeš do ovakvog rezultata koji doista nije loš za snimku s četiri mikrofona (2 overheada + bas bubanj + doboš).
Oprema
Uz ranije navedene bubnjeve koje sam koristio, evo i navoda ostatka opreme koje vidite i čujete na ovom videu:
Činele: Zildjian i Sabian
Hardware: Pearl i Yamaha
Stolica: je*em li ga, ne znam. Vjerojatno Gibraltar, ali nisam siguran. 😄
Palice: Zildjian Travis Barker signature
Mikrofoni: Shure PG series
Laptop: Toshiba
Zvučna kartica: AudioBox VSL44
DAW: Presonus Studio One 2 (verzija iz 2011., toliko sam up-to-date 😂)
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
