Napravio sam usporedbu akustični vs. elektronski bubnjevi.
Sviranje akustičnog kompleta obično nema puno veze sa sviranjem na “elektroncima”. Poslušajmo najprije kako se koji čuje:
Sviranje na akustičnim bubnjevima je – barem meni – puno ugodnije. Najviše iz razloga što se osjeća taj zrak koji putuje kroz bubnjeve.
Za razliku od udaranja po pad-ovima elektronskih bubnjeva, koji proizvode isti feeling kao da palicama lupaš po stolu za peglanje.
A tu je još i neuporedivo veći dinamički raspon instrumenta nego što je slučaj kod (bilo kojeg) elektronca.
Ove dvije “stavke” možda ne zvuče važno, ali oni (barem meni) predstavljaju tu dan-noć razliku između akustičnih i e-bubnjeva.
U opisu video zapisa iznad na YouTubeu možete pročitati što sam koristio od opreme.
Ne piše jedan detalj, pa evo ovdje: u Addictive Drums kompletu kojeg sam koristio za ovu snimku, ide Pearl Steve Ferrone signature doboš, te Sonor Designer bas bubanj i tomovi. Činele nemam pojma koje su, mogu pogledati ako nekoga bude zanimalo. 😋
Evo kratkog pregleda što je meni općenito bolje kod akustičnih, a što kod e-bubnjeva:
Akustični bubnjevi
Prednosti:
✅ Puno bolji osjećaj iz perspektive svirača;
✅ Neuporedivo širi dinamički raspon instrumenta;
✅ Prave činele (posebice HiHat) je izuzetno teško replicirati “umjetno”.
Nedostaci:
❌ Ne može ih se svirati u stanu (glasnoća);
❌ Ukoliko je nenaštiman, loše zvuči;
❌ Relativno je komplicirano ozvučiti akustične bubnjeve za nastup uživo i studijsko snimanje;
❌ Puno ulaganja kroz godine (palice, kože…).
Elektronski bubnjevi
Prednosti:
✅ Mogu se svirati uvijek i svugdje (udaranje po pad-ovima ne smeta susjedima);
✅ Predproducirani kvalitetni zvukovi instrumenata (posebice kod e-bubnjeva novije proizvodnje);
✅ Praktički nema ulaganja nakon kupnje kombinacije opreme po ukusu muzičara;
✅ Jednostavni plug&play princip korištenja za manje zahtjevne glazbenike.
Nedostaci:
❌ Ni približni raspon dinamike kao kod akustičnih bubnjeva;
❌ Nema osjećaja “protoka zraka” za vrijeme sviranja. Fali!
❌ Relativno komplicirano povezivanje s ostalim elementima koje zahtjevniji korisnik traži (računalo, zvučna kartica, VST software, podešavanje bubnjarskih mapa u DAW i/ili VST programu)
Zaključak
U načelu, rekao bih da za većinu bubnjara “pobjeđuje” akustični bubanj.
Ali, kao i sve ostalo u životu, i to je relativno.
Svojedobno sam objavio snimku s probe grupe Big Wave s kojom sam donedavno svirao. Ajmo ovako postaviti stvar: da nisam nadosnimio bubnjeve kod kuće na mom elektronskom bubnju, ova snimka doista ne bi zvučala ni približno ovako:
Zato stoji iznad u opisu nedostataka akustičnih bubnjeva => nije ih jednostavno ozvučiti da budu približno studijske kvalitete. Dočim, s elektroncima ne dobiješ tu dinamiku na instrumentu, ali ih nije problem umiksati s ostatkom benda, na način da cijela zvučna slika dobije ozbiljniji oblik.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
