Franci Blašković & Gori Ussi Winnetou

Tijekom proljeća 1997. godine, Franci je organizirao jednu od svojih legendarnih Osteria Tours Histriae povodom promocije objavljenog albuma “Monte Ghiro”. Imao sam čast biti dio ansambla Gori Ussi Winnetou, koji je glazbeno pratio Francija za vrijeme turneje. Turneja je (još uvijek u to vrijeme) imala striktno istrijansku geolokaciju, jer Franci nije baš bio oduševljen idejom da ide svirati “priko Učke”. 🙂

Istovremeno, ovo je bila moja prva turneja. Situacija gdje – premda je ukupan broj svirki bio samo 9 – sviralo se skoro isključivo dan za danom. Nije bilo lako zadržati “formu” da se svakog dana pruži jednaka kvaliteta svirke. Naravno da je alkohola bilo u izobilju, što je dodatno otežavalo stvar. 🙂

Franci Blašković & Gori Ussi Winnetou

su atrakcija, to je nešto što treba doživjeti svatko koga zanima što je Istra. Kakva je lokalna za*ebancija, humor, ali je glavna fora bila ta što je Franci uvijek bio fantastičan glazbenik (odličan basist i dobar pjevač), i uvijek je iza sebe imao dobre muzičare. Dok sam ja svirao s bendom, na bas gitari je bio Denis Vitasović Vita,  na gitari je bio Arsen Pliško, na trombonu Nadan Rojnić, a na pratećim vokalima su bili Gianfranco Macan i još jedan gospodin (Franci se referirao na njega kao na “gospodina Pacentića” 🙂 ) kojemu se ne sjećam imena. Sve skupa je bilo “kabaretnog” oblika, glazba je bila odlična (katkad i vrlo zahtjevna – Franci ne oskudijeva s pjesmama u “nepravilnoj” mjeri, npr. 9/8 i sl.). Premda smo uspjeli složiti samo par proba prije turnejice, sve je otpočetka klapalo za deset.

Međutim, za razliku od koncerata na kojima se između pjesama priča i zabavlja publika, kod Francija je i to bilo naopako. 🙂 Meni se uvijek činilo da je kod njega dominantna ta njegova priča, a da je muzika bila “intermezzo” između dvije anegdote ili za*ebancije. 🙂

Iz tog razdoblja mi nije ostalo previše uspomena ili memorabilija. Imao sam svojedobno na nekoj kazeti neku vrlo grubu snimku sa svirke iz porečkog restorana “Hrast”, ali mi se to negdje izgubilo. Sjećam se da je bila dobra izvedba, nije me bilo sram pustiti tu snimku frendovima. 🙂

Zadnju svirku smo odradili u Kanfanaru, na trgu, jušto u podne. Bila je prava štala.

Koncerti i nastupi:

Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂