Za par godina će biti 30 godina otkad su mi roditelji kupili moj prvi komplet bubnjeva. Radi se o starom kompletu istočnonjemačkog proizvođača Trowa. Nikad neću zaboraviti koliko sam ih mazio i pazio nakon što sam ih kupio. Obzirom da sam ih držao u stanu, te da susjedi nisu imali razumijevanja za bjesomučno drndanje i lupanje (koje je imalo najmanje veze sa sviranjem 😊), najmanje što sam radio je svirao na njima. Ali zato sam ih rastavljao i sastavljao 300 puta, studirao kako funkcionira to zatezanje koža vijcima na obručima, nosač tomova itd. itd.
Kao što postoje dvije krajnosti u svemu, tako postoji i krajnost u održavanju/ čišćenju instrumenta. Ima bubnjara koji maltene svaki dan rastavljaju svoje bubnjeve. Glancaju, podmazuju metalne dijelove, čiste od prašine… Ja vjerojatno spadam u onu drugu skupinu. Uvijek sam gajio pristup korištenja bez održavanja. Što ga imam glancati svaki dan, kad će mi ostati vremena za vježbanje? E, pa ni taj pristup nije dobar.
Godine prolaze, a ja se potajno sramim na što mi liče stalci na kojima se sve više vidi hrđa, a sve manje nikl. Ali razmišljam, hajde, nema veze, važna je svirka, a ne estetika.
Yamaha Recording Custom
Kroz vrijeme, prešao sam sa svojeg prvog amaterskog instrumenta na instrumente visoke klase. 2006. godine sam kupio Sonor Designer komplet, kojega sam prošle godine trampio za komplet Yamaha Recording Custom bubnjeva. Eto ga ispod:
Nakon što sam ga donio doma, pobrisao sam ga, posnimio (video iznad) i – nedugo potom – krenuo u akciju s njim. Do danas sam s njime odradio desetke nastupa, koji su ostavili svoj trag na elementima.
Što ga imam glancati svaki dan? Kako će mi ostati vremena za vježbanje?
Plijesan na tomu
Kap koja je prelila čašu je bila posljednja svirka u nizu, kada sam izvadio floor tom iz torbe i primijetio plijesan (bez zezanja) preko cijele opne floor toma. Pa sam se sjetio da je na svirci pred koji tjedan netko slučajno prolio pivo po dijelu kompleta (najviše po floor tomu). A nisam se sjetio nakon te svirke izvaditi bubnjeve i očistiti ih.
Čišćenje bubnjeva
Zato sam odlučio nakon odrađenog nastupa izvaditi elemente iz torbi i detaljno ih počistiti. Da, trebalo je uložiti nešto vremena u to, trebalo je i proliti znoja, jer čistiti bubnjeve – makar i u hladu – kad je vani 30 stupnjeva, nije lako. Ali je potrebno. Tim više što je prošla svirka bila tik uz more, gdje sam pri pospremanju instrumenta primijetio da je potpuno mokar. A kad na bubnjevima imaš finu emulziju slane morske vode – to nije cool.
čišćenje bubnjeva
Lijepo sam obrisao čistom, mekom, neabrazivnom krpom sve elemente i dobar dio hardwarea. Ovo, naravno, ne znači da će mi ta procedura ući u svakodnevnu praksu. Ali sam želio podijeliti crvenilo u licu koje me zadesilo kad sam primijetio more na mojem kompletu. Jer jedna je stvar ne glancati instrument koji cijelo vrijeme stoji u sobi s normalnom temperaturom. Ali je drugo kad nosiš bubanj vani. Čišćenje bubnjeva je važan posao!
Zato – pamet u glavu – čistite bubnjeve, pa makar i rijetko. (bolje ikad nego nikad) => Jer će trajati dulje i izgledati bolje.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
