Uvod
Tražite svirku u kafiću, baru, klubu, a ne znate što je važno iz gazdine perspektive? Našao sam ovaj vrlo koristan članak, u kojem se krije poslovna perspektiva vlasnika kafića i barova, koji – naravno – prije svega drugoga žele zaraditi od svakog nastupa kojeg organiziraju.
klub za svirku
Otvoreno pismo vlasnika ugostiteljskog objekta muzičarima:
Mjera uspješnosti
Bar, odnosno ugostiteljski objekt koji zarađuje primarno kroz prodaju alkoholnih pića, mjeri svoj uspjeh mjernom jedinicom litre, i svakodnevno provjerava zaradu, obzirom da smo većinom na rubu egzistencije. Iz tog razloga ulažemo puno vremena u razmišljanje kako prodati što više litara.
Za nas nije od primarne važnosti koliko ljudi je u objektu, niti kako je dobra atmosfera u baru (premda su obje stvari vrlo važne), već koliko pića – i to poželjno skupih žestica – prodamo dnevno. To je – u principu – to.
Živa svirka
Živa svirka je važna velikom broju barova (u slučajevima kad upravljamo objektom koji nudi živu svirku).
S druge strane, radi se o značajnom trošku, koji je isplativ samo ukoliko zarađuje više nego što troši, kao uostalom i oglašavanje i sve druge aktivnosti koje provodimo kako bismo prodali više cuge.
Međutim, toliko puno bendova odrade svirku u barovima bez ikakvog pojma što je njihova glavna uloga i zadaća. Vaš posao je prodaja cuge. Ne svirate u baru ni iz jednog drugog razloga.
“Dobri” i “loši” bendovi
Postoje istinski loši bendovi koji potjeraju posjetitelje iz bara.
Istovremeno, postoje i bendovi koje bih označio prosječnima, a koji odrađuju fantastičan posao prodaje mog proizvoda.
Tu su i neki izvrsni bendovi koji rasture svaki put kad nastupe, ali, istovremeno, ne „prodaju“ dovoljno cuge.
I dok osobno cijenim kvalitetnu glazbu i nikad ne bih slušao CD prosječnog benda, taj prosječni bend zovem na svirku u moj bar iz tjedna u tjedan. Evo zašto:
Poznate pjesme
Oni sviraju glazbu koju većina posjetitelja poznaje. Ljudi ne plešu na vrhunski gitarski solo ili bubnjarski prelaz, već plešu na tekst prepoznatljivog refrena. (ako ste se ikad pitali zašto je pop glazba popularna – to je razlog). Kad dame žele plesati i dečki dođu na svirku i svi konzumiraju alkoholna pića. Jednostavna i istinita računica.
Šta ćeš popiti?
Taj bend ne traži piće od mene, vlasnika bara, već od mojih gostiju. Ovo je suptilno umijeće i – kad se odradi kako treba – bend je u situaciji da više nego pokrije svoj honorar. Evo nekoliko očitih tehnika: Kad se neki gost ponudi platiti tvom bendu rundu, ti bi trebao naručiti najskuplja pića. Čak i ako ne konzumiraš takvo piće, svejedno ga naruči.
Muzička želja
Ako netko zatraži muzičku želju, pokušaj se dogovoriti s njim. Neki bendovi zahtijevaju manču i to je OK, ali to nije ono zašto vas ja plaćam. (čak i u tom slučaju, pokušaj odsvirati zahtijevanu muzičku želju, barem nećeš potjerati tog gosta).
Imali smo na bini frontmena koji je u ruci držao koktel i koji je publiku šlagvortom pozivao da probaju to piće, jer se radi o – kako se on izrazio – „čaši čistog zadovoljstva i sreće“. Taj poziv publici je rezultirao s više od 600 kn u blagajni u samo par minuta. Taj bend je vrlo tražen.
Profi spika
Oni možda nisu najbolji bend u gradu, ali izgledaju i ponašaju se profesionalno. Plače mi se kad vidim tobože profi bend čiji članovi nose šorceve, japanke i/ili poluuvredljive poruke na majicama. Takve stvari jednostavno nisu prihvatljive.
Živa glazba je vizualni oblik umjetnosti. Ukoliko se oblačite lijepo, čak i ukoliko je odjeća čudna ili živopisna, sve dok brinete o svom izgledu i pokazujete samopoštovanje kroz odjeću, imat ćete bolji odziv od mojih gostiju.
Dobri bendovi poštuju svoj nastup i svoju publiku. Oni se pojave na svirci na vrijeme, ne prave buku dok se namještaju (savjet: zamolite bubnjara da ne svira, barem dok se pušta glazba u baru), pažljivo odabiru pjesme za svoj set, tempiraju svoje setove kako treba i ostaju angažirani s publikom (nemojte prestati svirati kad je plesni podij pun), ne razbijaju se od cuge i ne ostavljaju nered iza sebe.
Sve ovo spada u ono što mi zovemo „zadržavanje“ => gosti ne odlaze iz bara.
Iznenadili biste se kad biste znali koliko gostiju napušta bar zbog benda. I to obično nije zato što bend loše svira, već zato što je ili preglasan, ili repertoar ne odgovara publici, ili je grub i odbacujući, ili nije dovoljno angažiran spram publike i nije zabavan nikome osim sebi samima. Evo i jednog savjeta za vas: vaš kontinurani angažman je direktno ovisan o mišljenju mojih konobara o vama. Ovo vjerojatno stoji za baš svaki bar u kojem nastupate.
Konkurencija
Jedna stvar za kraj: teško je naći posao. Iznenadili biste se kad biste znali koliku konkurenciju imate. Ja dobivam e-mailove, pisma, pakete i sl., koji sadrže kratke press kit-ove i demo snimke i ignoriram veliku većinu njih.
Također mi dolaze članovi bendova direktno u bar i – kada sam u mogućnosti – dam im nekoliko minuta svojeg vremena. U tim je prilikama također iznenađujuće je koliko ljudi dolaze u „casual“ odjeći, kažu mi kako su sjajni, te mi ostave vizitku sa linkom na njihovu Reverb Nation stranicu ili YouTube kanal. Ta ekipa vjerojatno ode doma i kasnije se pita kako to da im se nisam javio.
Činjenica je u tome da ja neću posjetiti vašu web stranicu ili slušati vaš CD. Ako me uhvatite slobodnog u baru, imate cca. 60 sekundi da mi pokušate prodati vašu uslugu i još možda par minuta da „zacementirate“ gažu.
Postoji prodajna tehnika koju smatram uspješnom, razlikuje se od većine bendova koji mi dolaze nuditi gažu, ali je neću otkrivati iz poštovanja prema bendovima koji su se toga dosjetili.
Bar je biznis
Poanta: bar je biznis. Moj bar je moj posao, moj život, moj uspjeh ili neuspjeh. Što ja radim u svojem poslu ovisi isključivo o meni, jer je rizik u potpunosti moj. Da li ću organizirati jam večer, karaoke, solo nastup, bend, ili samo džuboks, je samo moja odluka i ničija druga.
Odlučujem se za opciju koja donosi najveću zaradu. Istovremeno, imam visoki respekt prema muzičarima koji rade to za život, i ne želim doći u situaciju da ih angažiram jednog po jednog, samo da bih nakon svakog koncerta tražio zamjenu za iduću priliku.
Karaoke i jam večeri su često kritizirani od strane nekih ljudi, te napominjem da oni nisu tu da bih ja omogućavao besplatnu zabavu za posjetitelje, već radi dolaska gostiju koji plaćaju piće i zadržavanje tih gostiju u mom baru.
Ljudi koji pjevaju i sviraju, a nisu dio profesionalnog benda, katkad žele izaći na binu, zabaviti sebe i svoje prijatelje, te im ja ponekad dajem prostora da to i učine. I – da, te večeri su poprilično profitabline. Kad bi ugošćavanje bendova bilo profitabilnije, organizirao bih svirku benda svake večeri u mom baru. To je realnost, ljudi.
Napomena za kraj
Moj prijevod je prilagođen hrvatskom tržištu, a original članak na američkom možete naći putem ovog linka.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
