Negdje u ožujku 2013. sam odrađivao svoju dnevnu šihtu vježbanja bubnjeva, kad mi je došla inspiracija (sjetio sam se nešto svog kuma Ivice), pritisnuo snimanje u muzičkom software-u kojeg koristim (Nuendo 4) i ovo na dnu članka je rezultat. 🙂
Soundovi koje čujete na snimci pripadaju Premier Genista kompletu bubnjeva, sa Meinl Byzance činelama.
Znam da – tehnički gledano – solo nije bogznašto, ali moj je stav uvijek bio da nije toliko važna tehnika koliko je važno ono što i kako muzičar želi “reći”, pa makar i s jednostavnijim “vokabularom”.
U ovoj snimci sam išao na lijepi reverb u snimci, kao i na pomno odabrane, uhu ugodne soundove elemenata bubnja. Također, meni je jedna od važnijih elemenata dobre mjuze (a pogotovo u jazzu) puls, i to puno više od pukih nota.
Kako to kaže Miles: “Anybody can play. The note is only 20 percent. The attitude of the motherfucker who plays it is 80 percent.” 🙂
Tijekom ovog soliranja, ako me pamćenje služi, primijenio sam kombinaciju straight i swing feela onako kako me inspiracija odvela.
Svako malo me pukne želja za intenzivnim slušanjem dobre jazz glazbe, pa ovu moju kratku solo dionicu posvećujem svojim herojima, među kojima su velikani: Art Blakey, Elvin Jones, Max Roach, Kenny Clarke i drugi bezvremenski bubnjari.
Slobodno napišite kako vam se sviđa (ili ne sviđa). 🙂
Saletova jazz improvizacija:
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
