Moj prijatelj i kolega iz Messerschmitta, Bruno Legović, jučer mi je poslao link na video kojeg sam odlučio podijeliti u ovoj objavi. Tema videa je profesionalnost, odnosno, nedostatak profesionalnosti kod jednog profesionalnog bubnjara.
Ovdje treba razlučiti između dva pojma:
Profesionalni muzičar
Profesionalni glazbenik je osoba koja živi od svojeg rada, odnosno, sviranja.
Profesionalnost
Profesionalnost je osobina koja krasi ljude koji posjeduju ove karakteristike:
- Vrhunski stručnjak u poslu kojim se bavi,
- Pouzdan,
- Timski igrač,
- Poštuje druge,
- Etičan,
- Pozitivan.
U videu kojeg dijelim (ispod), voditelj i vlasnik YouTube kanala, Glenn Fricker intervjuira Josepha Michaela, vokala metal grupa Witherfall i Sanctuary.
Joseph i njegov bend Witherfall nisu nastupili uživo dvije godine uslijed pandemije. Napokon im se ukaže mogućnost da nastupe na festivalu u Meksiku, gdje bi bili headlineri. Odlično plaćen gig, sve super. Ili možda nije?
Problem
Obzirom da njihov stalni bubnjar nije mogao (problemi s vizom) putovati izvan SAD, bend je bio primoran naći zamjenskog bubnjara. Kontaktirali su “profesionalnog” bubnjara, odličnog muzičara. Ovaj im je obećao da će “skinuti” sav njihov materijal planiran za nastup i imao je dva mjeseca vremena za to, nakon čega bi uslijedile dvije probe s bendom, tijekom kojih bi se “istesale” eventualne greškice i sve skupa uskladilo da budu na 100% na nastupu.
Dođe prva proba, a lik se pojavi kompletno nespreman. Nakon što su 5 sati prvog dana vježbali dvije pjesme, bend je morao zakupiti prostor za dodatnih 5 proba, kako bi imali kakvu-takvu šansu da zvuče OK na nastupu.
Nakon dodatnih nekoliko proba, bend je odlučio angažirati postojećeg bubnjara za 50% nastupa, dok bi za preostalih 50% angažirali prijatelja koji je – premda nije imao probe s bendom – najavio da dobro poznaje materijal benda i da je spreman “uskočiti”.
Sve skupa završava na način da se inicijalno angažirani bubnjar nije ni pojavio na svirci, a bubnjar-prijatelj benda je morao u zadnji čas uvježbavati dodatan materijal.
Pouzdanost je – po meni – najvažnija od iznad navedenih karakteristika profesionalizma.
Uh, koliko sam se po raznim bendovima puta naslušao izgovora zašto član ne može doći na probu ili/i zašto nije uvježbao/la što je trebao/la:
- “Ne osjećam se dobro”
- “Imao sam drugog posla”
- “Farbao sam škure”
- “Djeca su se pripremala za kontrolni”
- “Mislio sam da smo trebali imati probu sutra”
- “Doma je zvučalo super, ne znam što se desilo”
Kako kaže onaj u onom filmu…
OK, OK, znam da je originalni quote bio u Vodu smrti, ali – shvaća se što želim reći. 🙂
Ukratko, uzalud svo znanje sviranja instrumenta, ako nemaš čovjeka od riječi, koji će napraviti ono što obeća.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
