Kao starom ljubitelju metal mjuze, ne znam kako su mi Children of Bodom dosad prošli “ispod radara”. Naravno da sam odavno čuo za bend, ali – eto – do pred mjesec dana nijednom nisam imao potrebu poslušati nijednu njihovu pjesmu. E, pa to se promijenilo 😊 Otkad sam ih “zavrtio” na YouTubeu početkom rujna, stalno su mi na playlistama i u autu, i doma. U stvari, fascinantniji mi je njihov osnivač i frontmen, Alexi Laiho, nego sam bend. Pa da podijelim što sam saznao u proteklih 30-tak dana.
Children of Bodom (nadalje CoB) su finski melodični death metal bend, oformljeni 1997, mada je Laiho prvu inkarnaciju benda s bubnjarem Jaskom Raatikainenijem (finska imena mogu biti poprilično nezahvalna za deklinaciju) s drugačijim imenom pokrenuo još ’93. kad su obojica imali samo 14 godina. Bend je do svojeg raspada 2019. izdao 10 studijskih albuma. Preslušao sam ih sve i interesantno je koliko oprečne osjećaje imam kod slušanja: neki albumi su mi fenomenalni u cijelosti, dok su mi neki drugi potpuno neinteresantni.
Alexi Laiho (Children of Bodom)
Ovdje bih se fokusirao na pjesme/albume koji su na mene ostavili najveći utisak:
 |
Hate Crew Deathroll (2003.) |
 |
Are You Dead Yet? (2005.) |
 |
Hexed (2019.) |
Svakome tko sluša metal bih preporučio ove albume. CoB imaju sjajnih pjesama i na ostalim albumima (npr. “Morrigan” i “Horns” sa “I Worship Chaos”, da ni ne spominjem hit stvari kao što su “Downfall” s albuma “Hatebreeder” ili “Hate Me!” sa “Follow the Reaper”.
“Hate Crew Deathroll” je album koji je bend lansirao u globalnu popularnost, koja nije došla sama od sebe. Odradili su nebrojene turneje, kako bi stekli fan-bazu. A ta fan baza se i dan danas neformalno naziva “Hate Crew”, baš po nazivu ovog albuma. Bend je toliko poprimio ovu foru, da se na zastavi iza njih na nastupima uživo prikazuje skraćenica COBHC (što bi, u principu, trebao biti naziv fan-kluba). Na ovoj ploči nalaze se neprikosnoveni hitovi kao što su “Needled 24/7”, “Angels Don’t Kill” i pjesma po kojoj je album dobio ime. Ovaj album je – kako bi Ameri rekli – no holds barred. Žestina, brzina, melodičnost, autentičnost.
Album “Are You Dead Yet?” je po meni zreliji i kompletniji uradak, s boljom produkcijom i jasno zacrtanim putem gdje bend želi ići.
A prije nego napišem par riječi o posljednjem (zasad!) albumu CoB “Hexed”, da ukratko prezentiram tragičnu sudbinu frontmena benda. Htio – ne htio, kad kreneš klikati po videima s pjesmama CoB, naiđeš i na intervjue i reportaže o Alexiju, koji je napisao glazbu i tekstove za praktički sav originalni (snimili su i puno covera) materijal grupe.
Alexi Laiho
Laiho je bio muzički genijalac, tu nema sumnje. Ne samo zbog svoje brzine, već i zato što je komponirao puno sjajnih pjesama, koje je izazovno skidati, a kamoli smisliti.
Alexi je od tinejdžerske dobi volio “potegnuti”. Ono što je u početku bilo napijanje radi zabave i provoda, preraslo je u ovisnost. Primjerice, u periodu između 2006. i 2011. godine, često je prije nastupa povraćao krv. To je posljedica konzumacije velike količine viskija i votke na prazan želudac. Zatim je između 2013. i 2015. odlučio apstinirati, imao je duga razdoblja trijeznosti, a i sam je priznao da je primijetio koliko više uživa u feedbacku publike, i u činjenici da se sjeća nastupa grupe u tom razdoblju (jer je ranije bio toliko često i toliko jako pijan, da se nije sjećao bogznašto toga).
Evo jednog intervjua iz 2015., nakon snimanja albuma “I Worship Chaos”, čisto za uvid u to kako je izgledao u trijeznom stanju, samo četiri godine prije puno prerane smrti:
Nažalost, iz nekog razloga, od 2016. sve je krenulo nizbrdo. Tada je povjerio klavijaturisti Janneu Wirmanu da se više nema namjeru trijezniti. Odnosi u bendu su počeli patiti, dečkima iz benda nije bilo lako promatrati kako im stari prijatelj propada. Naposlijetku, 2019. godine, i Alexi i ostatak benda su iznijeli da će u Helsinkiju odsvirati svoj posljednji zajednički koncert: “A Chapter Called Children of Bodom”.
Nakon razlaza grupe, Laiho je oformio novi sastav pod nazivom Bodom After Midnight (po nazivu pjesme s albuma “Follow the Reaper” iz 2000. godine). Nije smio nastaviti koristiti naziv “Children of Bodom”, jer su svi članovi benda svojedobno osnovali tvrtku koja je pravni vlasnik naziva grupe, a Alexi je prodao svoj udio u tvrtki. Bend Bodom After Midnight je imao velike planove, međutim, nastali su u prvoj godini pandemije COVID-a i nije bilo lako održati koncerte. Neovisno o tome, uspjeli su odraditi 3 nastupa u Finskoj i, koliko se čuje, na tim je nastupima Laiho (ali i njegov novi prateći bend) zvučao fenomenalno:
Jedna digresija koja bi mogla biti od interesa bubnjarima: U grupi Bodom After Midnight, bubnjeve je svirao Waltteri Väyrynen, koji je 6 godina svirao s velikanima Doom Metal scene, Paradise Lost, te koji trenutno svira u Opeth (s kojim smo ga imali priliku vidjeti u zagrebačkoj Tvornici Kulture 07.10.2025.)
Nakon ovih nastupa iz listopada 2020., grupa Bodom After Midnight je 19. prosinca snimila spot za svoju originalnu numeru “Paint the Sky With Blood”.
Iz spota je vidljivo koliko vizualno loše Laiho izgleda u usporedbi s intervjuom samo 5 godina ranije.
Samo 10 dana nakon snimanja spota, 29. prosinca 2020. Alexi Laiho je umro. Njegova bivša supruga je u objavi na Instagramu identificirala uzrok smrti: alkoholom uzrokovana degeneracija jetre i vezivnog tkiva gušterače.
Iznimno mi je žao što je napravio taj odabir u svojem životu. Svjesna autodestrukcija. Samo Bog zna koliko nam je još mogao podariti fenomenalne glazbe.
Hexed
Ranije sam spomenuo album “Hexed” – posljednji album CoB. Ovaj album je remek djelo. Najzreliji uradak benda.
Posebice je tužno kako Alexi u tekstovima praktički najavljuje svoju sudbinu. Evo teksta pjesme “This Road”:
Wreck of a human mind blurring the line
Between what is real, what’s fiction and what I feel
Night after night, sin after sin
Year after year I don’t know where I’ve been
Different day with the same old refrain
And it’s starting to blare all over again
Bloodshot, black and blue
Eyes empty through and through
Faceless, dreary soul
Like a bottomless black hole
Your future is bleak, my past is unknown
Don’t leave me behind, just leave me alone
Nowhere to be found, forever lost
Making a break for it at any cost
This road’s gonna kill me
So put me down, distill me
End of the line, the end of me, oh yeah
This road is goin’ down
And around until I drown
This road’s gonna kill me, oh yeah
You start at bulletproof
And ten feet tall
With anger through the roof
Still feeling so small
This road’s gonna kill me
So put me down, distill me
End of the line, the end of me, oh yeah
This road is goin’ down
And around until I drown
This road’s gonna kill me, oh yeah
Još je jasnija njegova vizija vlastite budućnosti u pjesmi “Under Grass and Clover” s istog albuma:
Flashback from the night before
Or was it the other day? I couldn’t say
It’s all coming in pieces
Before you know, they just fade away
Goddamn, what did you hear, what did you do?
Where did I go, and how’d I get there?
I know I’m too far gone
A deadbeat, a travesty, what’s my strategy?
Fuck me, there’s blood in my hands
That’s nothing new, but now they’re shaking too
Everything’s soaked in sweat
Here comes the ‘forgive and forget’
Who should I forgive? Forget the plan
I really don’t give a damn
I just need my fix, I’m dying
Break out the bottle and stop crying
And the calm washes over
My soul drying my tears
Under the grass and clover
A new sense of hope appears
Breathing exhaust
Hard to keep an even keel
(Shot) boiling mercury
It burns so bad yet I can’t feel
Breathing exhaust
Hard to keep an even keel
(Sweating) boiling mercury
It burns so bad yet I can’t feel
In a minefield
Tired of keeping my eyes peeled
(Shot) to hell and fried
No heaven, evermore denied
And the calm washes over
My soul drying my tears
Under the grass and clover
New sense of hope appears
I, svakako, ne želim zaboraviti spomenuti meni najdražu pjesmu s albuma, naslovnu “Hexed” s tim “rekvijemovskim” pasažima na gitari. Fantastično.
Budućnost
Children of Bodom su ove godine pronašli zamjenu za svojeg palog brata. Klavijaturist Janne Wirman ima posinka po imenu Samy Elbanna. E, pa Samy je ozbiljno dobar gitarist i nakon proba s ostatkom benda za dva nastupa u helsinškom klubu Tavastia u veljači 2026. u Alexijev spomen, cijeli bend je odlučio nastaviti i bukirati datume za službene nastupe diljem Europe u 2027. godini:
Evo jedne poznate numere CoB s nastupa u Helsinkiju u veljači 2026. Samy se sjajno snašao u ovoj ulozi. A sigurno nije lako mijenjati legendu. Posebice pred domaćom publikom.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš u članku uočiti plaćene oglase. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
