Mapex Orion
Mapex Orion je donedavno bio Mapexov flagship bubanj: elitni model, kojega je proizvođač nudio da se naručuje po komponentama. Obzirom da ovaj model više nije predstavljen na Mapex web stranicama, nije teško zaključiti da ga više ne proizvode i da ga je zamijenila Black Panther serija.
Mapex Orion je bilo moguće naručiti sa niklovanim, crnim i zlatnim metalnim dijelovima bubnja.
Mapex Orion
Zvuk ove serije je predivan, kao uostalom i kod top serija drugih proizvođača. Oriona smo čuli na velikom broju pjesama, mada to možda i ne znamo. 😊 Neki od bubnjara koji su koristili ovaj model su Mike Portnoy, Terry Bozzio, Igor Cavalera, pa čak i Billy Cobham.
Debljina drvene školjke ovih bubnjeva je bila 6.1 mm.
Bissonette i Orion
Na ovom videu Gregg Bissonette upravo na Mapex Orion bubnjevima prezentira svoj koncept sviranja u pjesmi “Marbles” na svojem solo albumu “Submarine”. Na tom su albumu su gostovali brojni svjetski poznati muzičari poput (njegovog brata) Matta Bissonettea, Robbena Forda, Franka Gambalea i drugih.
Ova Mapexova serija bubnjeva je tvornički opremljena Remo Emperor batter kožama i Remo Ambassador rezonantim kožama.
Tko god je probao Orion bubnjeve, čuo sam samo riječi hvale za njih.
Moje iskustvo s Orionom
Osobno sam imao nekoliko puta zadovoljstvo svirati na ovoj seriji bubnjeva. Od toga, par puta na open air festivalima.
Nikad neću zaboraviti kako su se jednom prilikom u Sloveniji čuli na otvorenoj bini. Bubnjari koji su svirali open air koncerte znaju da je teško dobiti “realan” zvuk bubnjeva u monitore i da se često događa da nakon što udariš element, on jednostavno “nestane” u zraku uokolo. Naravno da razglas radi svoj posao i da publika čuje sve lijepo i kako bog zapovijeda, ali je to slaba utjeha u trenutku kad sviraš brze patterne na bas bubnju, a ne osjećaš nikakav low end i automatski upireš sve jače u pedalu kako bi se napokon nešto “čulo”.
Kod Oriona nisam imao ovaj problem. Tijelo bubnja – sve one lijepe frekvencije – su fino “isplivavale” vani za vrijeme svirke. Bas bubanj se čuo približno kao u zatvorenoj prostoriji: emitirao je onaj fini “thud” nakon udarca batića u batter kožu. Ma sve je bilo za deset.
U biti, ovaj post pišem donekle iz nostalgije za tim vremenima kad me je oduševljavalo kako se razni modeli bubnjeva čuju i osjećaju tijekom svirke uživo. 🙂
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
