Stigao mi je moj novi stalak za doboš. U biti, stalak nije nov, iz druge ruke je, ali je fantastično očuvan i doista izgleda kao da je upravo izašao iz dućana. Radi se o stalku Sonor, iz hardware serije 200.
Moj prvi stalak za snare sada može u zasluženu mirovinu => radi se o Ludwig stalku, mislim da mu je službena oznaka LM922SSL.
Ovako je izgledao kad je bio nov:
Ludwigov stalak sam kupio još 1995. godine u Trstu. S njime sam odradio većinu od 400-tinjak svirki iz moje dosadašnje muzičarske karijere. Stalak je bio vrlo izdržljiv i odlične kvalitete. Godinama je stajao u iznimno vlažnoj prostoriji, od čega se i stvorio debeli sloj hrđe na njemu, ali ni to nije pokvarilo njegovu funkcionalnost. Ima onu kuglu kojom se podešava nagib košare za doboš, te ga se može podesiti na bilo koji nagib. Međutim, kako zaista više ne liči ni na što od silne hrđe, a i počela se košara poprilično klimati uslijed izlizavanja određenih navoja na dijelu koji košaru drži pričvršćenom za podnožje stalka, počeo je biti nestabilan.
Zato mi je drago da sam investirao u novi stalak, kojeg sam dobio po zaista odličnim uvjetima. Puno hvala prodavaču, bubnjaru grupe Gregzeye iz Kutine.
Evo fotke oba stalka, jedan pored drugoga. Moja maca Mikrica je dobrodošli dodatak fotki. 🙂
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂