Ergonomija bubnjeva

Jedna od stvari koja je jasna kao dan svakome tko je sjeo za set bubnjeva i uzeo palice u ruke jest da se radi o fizičkoj umjetnosti. Pa koji drugi muzičar (izuzev bubnjara) mlati sa sva četiri uda u isto vrijeme, u sjedećoj poziciji? 🙂

OK, možemo ovo napisati i ljepše. Koliko glazbenika na ostalim instrumentima miče sva četiri uda sinkronizirano i neovisno jedan o drugome?

Postoji veliki broj metoda kako možete upotrijebiti znanost ergonomije u cilju smanjenja stresa na vaše tijelo kao rezultat sviranja bubnjeva.

Ergonomija bubnjeva bi stoga bila znanost proučavanja kako prilagoditi vlastiti instrument da odgovara vašim karakteristikama, kako bi vaša svirka posljedično bila lakša i tečnija.

Stvaranje navike

Kad sam počeo svirati, negdje prije dvadesetak godina, uobičavao sam sjediti za bubnjevima što niže moguće, te sam se naginjao prema bubnjevima za vrijeme sviranja. Dugo mi se činilo kao da je to prirodan položaj. Dok nisam skužio da se jednostavno radi o navici koju nisam bio spreman (ni voljan) promijeniti. Zvuči li vam ovo poznato?

Nakon što sam lagano podigao visinu stolice, tih par centimetara mi se iz prve činilo kao da se radi o metru! 🙂 No, potom, nakon kratkog privikavanja, otkrio sam da sviram opuštenije i da mi je svirka tečnija.

Također, oni silni sati koje sam ulagao u vježbu mi nisu više bili toliko zamorni i rjeđe su mi se događali bolovi u zglobovima i mišićima. To mi je uvelike izmijenilo pogled na stvari.

Mehanika ljudskog tijela

Tijelo je vrlo kompleksan mehanizam. Drugačije je od čovjeka do čovjeka. Samim time je nemoguće dati univerzalno pravilo ispravnog sjedenja za bubnjevima, a koje će funkcionirati za svaku osobu.

Rekao bih da je sviranje bubnjeva u tom kontekstu slično trčanju. Postoje općenita pravila koje treba imati na umu, premda svaki trkač (i bubnjar) potom razrađuje vlastiti stil koji najbolje odgovara mehanici njegovog tijela.

Slijede dva osnovna principa za koje vjerujem da su primjenjivi na sve bubnjare, neovisno o građi tijela i stilu sviranja.

1) Linija manjeg otpora

Kretanje sva četiri uda iz sjedeće pozicije je neprirodno samo po sebi, obzirom da se protivi zakonima fizike. Ova teza me dovela do razmatranja dva osnovna koncepta: praćenje linije manjeg otpora i ekonomija pokreta.

Pozicionirajte elemente vašeg seta bubnjeva na način da dosežete svaki element i činelu unutar dosega vaše ruke, na način da podlaktica i nadlaktica formiraju čim sličniji kut pravom kutu, bez da izravnavate ruku kako biste dosegli npr. ride činelu. U odnosu na vaš doboš, postavite vašu ride činelu i hi-hat činelu na način da vam pri sviranju laktovi budu što bliže tijelu.

Dave Weckl je poznat po konstantnom istraživanju ergonomije bubnjeva:

Dave Weckl

Potom, pozicionirajte tomove na način da se tijekom svirke gornji dio torza što manje miče tijekom sviranja. Ovo će, naravno, varirati ovisno o veličini vašeg kompleta bubnjeva. No princip je jasan. Probajte što više slijediti ovo pravilo fokusirajući se na one elemente kompleta bubnjeva koje najviše i najčešće koristite.

Vezano uz činele: premda većina bubnjara želi biti viđena od publike dok sviraju, ergonomija to može spriječiti. Postavite činele da budu što bliže tomovima, kako biste ih što lakše dosegli. Ako razmišljate da li učiniti tako, samo si postavite jednostavno pitanje: da li vam je važnije da vas publika gleda, ili da se VI osjećate ugodno za vrijeme svirke i da time date svoj maksimum?

Obratite pozornost i na kuteve pod kojima elementi i činele “padaju” prema vama (ili od vas, ovisno o tome kako si postavljate set). U pravilu, trebalo bi da bubnjevi i činele budu nagnuti pri što sličnijem kutu, kako biste omogućili vašim rukama, zglobovima i prstima da se što manje “privikavaju” za vrijeme sviranja drugačijim kutevima različitih elemenata i činela. Ovo je ona ekonomija pokreta koju sam spomenuo ranije.

2) Otpor micanju ekstremiteta

Kroz godine sam se nagledao videa raznih svjetski poznatih i priznatih bubnjara, gdje sam posebnu pozornost posvećivao tome kako su im bubnjevi posloženi i kako su ti ljudi građeni. Drugim riječima: kakva je njihova postura u odnosu na komplet kojeg koriste.

Negdje sam pročitao da stezanje mišića u gornjem dijelu torza stvara otpor pomicanju ekstremiteta/udova (ruku i nogu). Ova teza je svakako primjenjiva i na sviranje bubnjeva. Pokušajte i sami: sjedite normalno na stolici (ne morate biti za bubnjevima) i pravite se da svirate bubanj, normalno, kao da sjedite za vlastitim setom. Sad se počnite naginjati prema naprijed i pokušavajte i dalje izvoditi figure kao i do tada. Pa se nagnite još naprijed. Primijetit ćete da sve teže i teže možete kontrolirati ruke, a posebice noge/stopala.

Will Calhoun na svakoj snimci koju sam vidio sjedi ergonomski i koristi maksimum svojeg tijela i, istovremeno, svojih bubnjeva i činela:

Will Calhoun

Položaj torza tijekom sjedenja za bubnjem

Evo općeg pravila, bez obzira na to koji stil glazbe svirate ili kakav vam je komplet/postava bubnjeva. Pokušajte sjediti na način da vam torzo u odnosu na bedra čini kut od 90 stupnjeva. Naginjanje prema naprijed, premda vam se možda čini da vam daje dodatni “šut” u biti sprečava vaše ruke i noge da rade ono što bi vi željeli da rade u kontekstu tečne svirke.

U biti, idealno bi bilo sjediti na način da ste čak lagano nagnuti unatrag (takav položaj vrlo često primjenjuje genijalac Manu Katché).

Položaj nogu

Iznad navedeni princip kuta od 90-stupnjeva vrijedi i za položaj nogu. 90 stupnjeva, ili čak malo više, će imati bolji učinak od kuta ispod 90 stupnjeva.

Carter Beauford je još jedan zagovornik pravilnog sjedenja za bubnjevima:

Carter Beauford

Ako vam treba dokaz teorije 90 stupnjeva i za noge, napravite mali eksperiment. Sjedite ravno, podignite obje noge u zrak i obratite pozornost koliko truda vam treba za taj napor. Spustite noge na pod. Zatim se nagnite naprijed (razbijte 90 kut sjedenja od stupnjeva) i pokušajte ponovo dići noge na istu visinu kao i ranije. Primijetit ćete da to možete, ali uz neuporedivo više napora.

Ako vam treba još dokaza ove teorije, pogledajte video zapise s bubnjarima kao što su Vinnie Colaiuta, Buddy Rich, Tony Williams, John Riley, ili nezaobilazni Steve Smith.

Smith je odavno zagovornik ergonomskog pristupa bubnjevima, kao što možete vidjeti u videu ispod:

Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂