Kućno snimanje – frustracije
Dakle ovako. Imam dobar instrument. Nešto znam i tandrkati po njemu. Dobro je naštiman bubanj. Činele su super. Sve 5.
Ali snimke nikako ne ispadaju onako kako bih ja htio. A ja bih htio kristalno čisto, bez mutljavine, s prirodnim reverbom i onim lijepim tonom tomova kakav je Butch Vig dobio na albumu Nevermind:
a ja dobijem ovo:
Najprije, da se razumijemo. Nemam vremena u ovoj fazi života završavati studije za zvučni inženjering, kao što su za to imali strpljenja i volje neki moji dobri frendovi (Bruno, kapa dole, ponovo).
Ja imam osjećaj da mi fali samo to “nešto”, da mi netko pokaže u mom prostoru gdje griješim, što fulavam. Da li je to onaj low-cut na EQ-u kojeg nisam napravio? Ili ne znam raditi s kompresorom kako bog zapovijeda?
Ili znam odabrati reverb kao što Milanović zna odabrati usporedbu?
Ne znam. Mislim da se radi o više stvari:
❌ Prostor u kojem snimam nije akustično tretiran. To je najobičnija soba od 20-tak kvadrata sa spuštenim stropom (mansarda) kojoj je možda benefit – a možda joj je upravo to prokletstvo, kažem, ne znam – da ima brodski pod po stropu, pa… kao… nešto brijem da ne zvoni kao da je zid;
❌ Nemam nikakav stvarni hardware za snimanje. Imam zvučnu karticu s 4 ulaza;
❌ Nemam profi mikrofone, već Shureov Performance Gear komplet;
❌ Software kojeg koristim je hakirani Nuendo 4;
❌ Najvažnije: nisam educiran za ovo. Nešto sam pokupio po videima (nedovoljno, nemam vremena ni strpljenja za pogledati onoliko materijala koliko bih trebao, pa potom sve to isprobati u praksi). Nešto sam pitao frendove (Bruno, Marko, thx na trudu).
Ajmo sada sa opravdavanja u stvarnost!
Nisam ja, oprema je
Kako li sam upadam u zamku koju drugima toliko dugo sugeriram da je prepoznaju. Uopće nije važno da li se radi o sviranju bubnjeva ili o snimanju bubnjeva. UVIJEK je čovjek, nikad nije oprema!
Ako sam na išta alergičan kod muzičara, to je kada vlastito neznanje i neiskustvo pravda(mo) lošom opremom. Pa je*emu. Ako može Satriani ovako zvučati na nekoj šrot gitari i pojačalu, pa možemo valjda i mi solidno zvučati na opremi koju koristimo, kakva god da jest.
Dakle, ladies and gentlemen of the jury, brišemo sve što sam prije napisao o tehničkim ograničenjima.
Znanje je sve
Ali ima nade za mene. Sama činjenica da imam volje kad god nađem malo vremena razmještati mikrofone po sobi i slušati da čujem koji položaj bolje zvuči (“bolje” znači drugačije u odnosu na raniju, referentnu snimku) je ohrabrujuća.
Premda se ubijam od posla na poslu i poslije posla (u maslinama), kad god imam malo vremena, odem za bubanj i probam odsvirati i usnimiti nešto, a potom tu snimku malo obraditi, da vidim da li sam napredovao ili nazadovao od zadnji put.
To je isti modus kojeg sam prakticirao kad sam učio svirati. Što sam u međuvremenu zaboravio. 😓
Ali sad me uhvatila ova zanimacija i ne pušta.
Tako da… savjetujem mlađima da budu pametniji od mene.
Ako želite naučiti bolje svirati, uzmite lekcije od dokazano odličnog glazbenika (koji bi paralelno trebao imati izražene i pedagoške vještine). Ako želite naučiti kvalitetno obrađivati zvučni zapis u različitim uvjetima (prostorima, opremi, muzičarima…), pa čak i kad je u pitanju “obično” kućno snimanje, odite u školu za to i naučite.
Nema brže metode.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
