Prvi put sam čuo Clutch prije … godina (bolje je ne pisati), konkretno, prvi njihov album koji mi je pao šaka je bio “Blast Tyrant”. Ovaj sam bend uvijek visoko cijenio, već na prvo slušanje evidentno je njihovo umijeće muziciranja, pjesme su nabijene energijom, često s kompleksnim aranžmanima, a jedan od najzaslužnijih za to je bubnjar Jean-Paul Gaster, izvorni član benda koji je osnovan davne 1991.
Ovoga se kolovoza ostvario san svima iz ovih krajeva koji su željeli vidjeti ovu sjajnu grupu uživo, kroz dvije ključne riječi: Clutch Zagreb! Clutch su održali koncert za pamćenje 21.8. u “Tvornici” gdje je – kako sam obaviješten – svirka prebačena iz “Močvare” u kojoj je inicijalno bilo planirano da bude održana, ali je organizator zbog velikog interesa (sve karte su maltene bile rasprodane odmah), odlučio prebaciti nastup u veći prostor.
Tvornica
Najprije par riječi o prostoru: ovo je meni bio prvi posjet “Tvornici”. Plejs je odličan za svirke, zvuk i light su na razini, ali ono što je – barem te večeri – bilo katastrofalno je ventilacija (bolje rečeno: potpuni nedostatak iste) i šankovi. Tijekom nastupa predgrupa, čudio sam se frendovima (hello, Bale i Toni) koji su mi ranije pričali o legendarnoj zagušljivosti u klubu, obzirom da je bilo sasvim dovoljno prostora i zraka, čak i za đuskanje na super mjuzu.
Međutim, cca. 20 minuta prije početka nastupa headlinera, mislio sam da ću se ugušiti koliko je bilo stisnuto i zagušljivo. Negdje sam čuo da je zakonom određeno da na javnim okupljanjima (u koje valjda spadaju i koncerti) treba osigurati barem 1 m2 po osobi, ali ta je odredba ove večeri bila u potpunosti zanemarena. I koliko god mi je bilo ugodno što mi je s lijeve strane bila pripijena vrlo privlačna ženska osoba, toliko sam htio iskočiti iz kože, posebice kad sam na stropu kluba vidio brojne ventilatore, koji se uopće nisu aktivirali i koji najvjerojatnije služe za – ukras. Koma.
Šankovi su, pak, bili šesti krug pakla, gdje su po 3 osobe pokušavale utažiti žeđ nepromijenjene konnstante od cca. 50-tak ljudi koji nisu bili u redu, već onako, kao u filmu “Croods”, na gomili koja nikako da se pomakne. Dupla koma.
Predgrupe
A sada kratko o predgrupama: prije Clutch nastupila su dva sjajna zagrebačka benda:
Prvi su nastupili Cojones:
a poslije njih i fenomenalni “She Loves Pablo”:
Clutch Zagreb, 21.8.2016.
Potom su nastupili legendarni Clutch. Svirka je bila “u glavu” od početka do kraja.
Odakle ovi vremešni rockeri crpe energiju, nemam pojma (vokal, Neil Fallon, je periodično stavljao u usta nekakve listiće…), ali oni su zbilja ubili te večeri. Svirali su oko 2 sata, tijekom kojih su odsvirali (što u glavnom dijelu programa, a što u bisu) sve najpoznatije pjesme iz svojeg bogatog opusa.
Želim posebnu zaslugu za uspjeh ovog koncerta pripisati publici. Ja tako nešto stvarno nisam vidio do sada. Od izlaska benda na binu, pa nakon svake pojedine pjesme, do kraja bisa, publika je bila divlja. Buka koju je publika ispuštala na kraju svake stvari, nadglasavala je glasnoću samog benda. Ludnica. Siguran sam da ovakav prijem Clutch nemaju u svakom gradu gdje nastupe.
Kako je ovo bubnjarski blog, red je da se koncentriramo na bubnjara. Jean-Paul Gaster je već odavno poznato ime u svijetu rock bubnjara. Više puta je i pisano o njemu u stručnoj bubnjarskoj literaturi. Jean-Paul ima odličan feel i osjećaj za ritam. U pjesmama grupe Clutch nerijetko dolazi do promjene tempa i mjera, što Gaster odrađuje malim prstom lijeve noge. 🙂
Probao sam snimiti komadić njegove svirke. Ovo je najbliže što sam uspio doći stageu, a da se čim bolje vidi što bubnjar svira:
Gaster svira Gretsch USA Custom bubnjeve i Meinl Byzance činele.
Veselim se idućem nastupu Clutch negdje u blizini, baš je bilo super! Koristim priliku pozdraviti sve poznate njuške koje sam vidio u Zagrebu na ovom super koncertu.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂