Uvod
Glavno pitanje svakog budućeg bubnjara je “kako naučiti svirati bubnjeve?” Pitanje je na mjestu, a odgovor je: dugotrajnim i upornim radom i vježbanjem. Kao, uglavnom, i sve drugo na ovom svijetu.
Štogod čovjek poželio raditi dobro, morat će uložiti svoje vrijeme, trud, energiju i ljubav. Sviranje bubnjeva nije izuzetak, dapače. Malo koji drugi instrument zahtijeva tako kompleksnu koordinaciju svih udova, te istovremenu koncentraciju na bazni ritam i glavnu melodiju u glazbi koja se svira.
Zasad možda ovo ne zvuči tako zabavno i inspirativno. Ali, vjerujte mi, kad se upustite u sviranje bubnjeva, jednostavno nema ničega drugoga što je toliko zabavno, ispunjujuće i – zašto ne – antistresno. 😉
VAŽNO: nakon što počnete s vježbanjem sviranja bubnjeva, zasigurno vam isprva neće ići dobro, jer ćete čuti da vaša svirka ni ne sliči onome što izvode vaši bubnjarski heroji. Budite uvjereni i svjesni da su svi ti bubnjari koje volite i slušate uložili godine i desetke godina kako bi naučili svirati onako kako sviraju. Tu jednostavno nema “prečaca” => kako kažu Ameri: “Practice makes perfect“, odnosno, vježba stvara savršenstvo. To je istinito kod svakog instrumenta, pa tako i kod bubnjeva.
Rekao bih da je vjerojatno prva stvar koju biste trebali naučiti – kako se koji element bubnjeva zove i što mu je glavna svrha.
Kako biste lakše komunicirali elemente kompleta/seta bubnjeva, predlažem da od početka naučite kako se ti elementi zovu na engleskom jeziku, obzirom da se u Hrvatskoj koristi veliki broj engleskih riječi za te elemente.
Osnovni elementi kompleta bubnjeva
Bubnjevi
Bass (ili “kick”) drum
Na hrvatskom se često naziva “kasa” ili “bas bubanj”). Najveći element kompleta bubnjeva. To je ovaj veliki bubanj koji “leži” na podu. Na njega se montira pedala na koju bubnjar polaže nogu i pritišće je, čime batić pedale udara po koži/opni bas bubnja. Najčešće je koža po kojoj se udara ona na kojoj nema velikog logotipa proizvođača bubnjeva, mada nije pravilo.
Snare drum
(Hrvatski: doboš) je za većinu bubnjara najvažniji dio kompleta bubnja, vjerojatno iz razloga što se upravo taj element najčešće koristi tijekom sviranja. Doslovno: doboš primi najviše udaraca u pjesmi. 🙂
Tom-tomovi
koji se katkad nazivaju i “rack-tomovi” se najčešće montiraju na bas bubanj. Služe za posebne naglaske tijekom sviranja bubnjeva i za tzv. “prelaze”, odnosno ritmične figure kojima se najavljuje neki drugačiji dio u pjesmi.
Floor-tom
(na hrvatskom se često naziva “indijaner”) je najveći tom-tom. Vrlo često ima nogice i na njima stoji na podu. Na slici iznad, nema doslovnog floor-toma, obzirom da i najveći tom-tom u kompletu “visi” na stalku, odnosno, nema nogice. Kao što rekoh, tu nema pisanog pravila, no najčešće se u kompletu bubnjeva pojavljuje floor-tom, a ne viseći tom-tom, kao najdublji element tom-ova.
Sastavni dio kompleta bubnjeva su i činele => okrugli komadi metala koji ispuštaju melodične tonove, koji se “sljubljuju” sa zvukovima bubnjeva, kako bi kreirali ono što je danas “standard” u sviranju ovog instrumenta.
Osnovne činele su:
Hi-Hat
Na hrvatskom se često zove “fus” ili “fuš” činela. Ovdje se radi o dvije činele, koje se stavljaju na poseban stalak. Gornja od ove dvije činele biva montirana na tzv. “clutch”, odnosno mali držač gornje (top) činele. On se može podesiti na stalku za hi-hat, na način da gornja činela bude pozicionirana onoliko više od donje (bottom) hi-hat činele koliko bubnjar odabere. Potom, nakon što se leptir-vijak na clutchu stisne za šipkicu na stalku za hi-hat, bubnjar može nogom na pedali stalka za hi-hat činelu proizvoditi zvuk koji je drugačiji od onoga kada palicom udari po hi-hat činelama. Ovo sve ima za svrhu dodatnu raznolikost u svirci bubnjara. Mnogi bubnjari su doveli tehniku sviranja hi-hata nogom do umjetnosti.
Ride činela
Ovo je često dimenzijama najveća činela u kompletu. Primarna funkcija joj je držanje ritma za vrijeme specifičnih melodičnih dijelova u skladbama, npr. za vrijeme solo dionice drugih glazbenika iz grupe itd.
Crash činela
Najčešće dimenzijom između hi-hat-a i ride činele, primarna funkcija joj je naglašavanje. Bubnjari je često udaraju pri ponovnom ulasku u takt. Njome žele dati “izjavu” da sada kreće neki novi dio u pjesmi. Ili, ako se dio ne mijenja, bubnjar jednostavno udarcem po crash čineli želi “osvježiti” bubnjarsku dionicu.
Ozbiljno, ali najozbiljnije, ne postoji granica u kreaciji bubnjarskog kompleta bubnjeva. Evo primjera jednog kompleksnog seta bubnjeva, s velikim brojem elemenata:
… a evo i primjera seta bubnjeva s manjim brojem elemenata:
Mogao bih ovdje objaviti milijun slika različitih kompleta. Ne bih bio ni približno blizu prikazivanja svih kombinacija i permutacija kompleta bubnjeva.
Kad budete gledali video uratke na YouTube-u ili na TV-u, obratite pozornost na različite komplete bubnjeva koje koriste vaši omiljeni bubnjari i primijetit ćete kako oni, u principu, u većini slučajeva koriste te elemente na vrlo sličan način, a gdje je glavni cilj držanje ritma u pjesmi koju sviraju.
Eto, to je to za uvodni dio o temi “Kako naučiti svirati bubnjeve?”.
Idući put ćemo se baciti na temu držanja bubnjarskih palica.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂