Gitarijada Pula 2016. je manifestacija koja promovira još uvijek neetablirane bendove i učvršćuje domaću rock i alternativnu scenu. Natjecateljski dio gitarijade je održan jučer (04.05.) navečer na pulskoj Portarati, od 19 do 22 sata, nakon čega su nastupili zadarski Postolar Tripper kao gosti.
Obzirom da je poanta gitarijade pružanje mladim bendovima priliku da prezentiraju svoju umjetnost široj publici, u ovom članku ću pisati samo o njima, Postolari su sasvim dovoljno poznati i priznati i bez ovog članka. 🙂
Moja malenkost je odabrana od strane pulskog ogranka HGU da budem članom stručnog žirija na ovogodišnjoj gitarijadi, uz dva etablirana glazbenika: Saleta Verudu (vođu legendarnih KUD Idijota i, kasnije, benda Saša 21) i Davora Lukasa Baju, poznatog frontmena još poznatije riječke grupe Fit. Naš je mali žiri imao tešku zadaću ocjenjivanja sljedećih “varijabli” svakog od bendova koji su se jučer natjecali:
- Vrijeme spremanja za nastup / pospremanja nakon nastupa
- Autorska kreativnost i originalnost (glazbena i vizualna)
- Scenski nastup
- Subjektivna ocjena člana žirija
- i još jedan parametar, ali njega sam zaboravio. 🙂
Stručni žiri Gitarijade Pula 2016. – slijeva nadesno: Sale Veruda, Roland Freiseis (koji nije bio službeni član žirija, ali se ućipio na pivo), Davor Lukas i Saša Petković. Fotkao: Miro Kusačić
Znam da ste na iglama oko toga koji su bendovi nastupili u natjecateljskom dijelu Gitarijade, pa neću okolišati. U biti, hoću, još malo. Ipak sam bubnjar, pa je prva stvar koju je valjalo zabilježiti kamerom (od mobitela, brate) – bubanj. Bolje rečeno: kućni bubanj, jer glavnina bubnja pripada firmi koja je ozvučavala event (bravo, Feco i ekipa!), te su bubnjari svih bendova koji su jučer nastupili na Portarati svirali na istom kompletu, naravno, svatko je stavljao svoj doboš i činele. Uobičajena bubnjarska spika.
Bubnjevi na manifestaciji Gitarijada Pula 2016.
Ajmo na bendove. Fotke koje sam napravio su slikane sa stola za žiri, a kako je padao mrak, tako je stage light sve više bio dominantan na fotkama, što mi je žao, ali štaćeš. Ipak je ovo amaterski blog!
Moć rasute pažnje
Prvi su nastupili Puležani, grupa Moć rasute pažnje, bend koji je nastao prije cca. 5 godina. Sviraju alternativni rock, pjevaju na hrvatskom jeziku i imaju doista easy listening nastup i zvuk. Po mom osobnom mišljenju, bend bi trebao još poraditi na scenskom nastupu (jer, jelte, koncerti predstavljaju audio-vizualno iskustvo), dok su svirački dosta uigrani i uspješno projiciraju ono što žele reći publici.
Moć rasute pažnje
Kao što sam ranije napomenuo, jedna od varijabli koje su se ocjenjivale je bila i vrijeme pripreme na bini, za što su Moć rasute pažnje bili ponešto hendikepirani u odnosu na ostale bendove => naime, nijedan od natjecateljskih bendova nije imao tonsku probu, pa im je, posebice prvom bendu koji je nastupio (MRP), za to trebalo nešto više vremena. Svejedno, sve je postavljeno i započeto na vrijeme i po planu.
All Stars Division
Potom su na stage izašli mladi Labinjani All Stars Division, za koje nisam čuo do sada, pa sam pomislio da se možda radi o glazbenicima koji kombiniraju stil švedskih Torture Division i engleskih Joy Division i koji za vrijeme svirke nose legendarne “Starke”, ali nije bilo tako. 🙂
All Stars Division
Naši, istrijanski All Stars Division njeguju svojevrsni grunge / post-punk glazbeni izričaj, gdje se bend još pomalo “traži” čestim stani-kreni aranžmanima pjesama, i pjevanjem čas na engleskom, čas na hrvatskom. Ono što ovom bendu – opet kažem, iz moje perspektive – ide u prilog je umijeće muziciranja i super scenski nastup simpatične pjevačice, koja je bila cijelo vrijeme zabavna na bini, a ono na čemu bi trebali raditi je scenski nastup ostatka benda.
Eho
Nakon All Starsa, binu su “okupirali” pulski Eho. Novi bend mog starog pajde Darka Rajića, legendarnog djelatnika još legendarnijeg kluba “Mimoza”, i njegovih frendova. Eho piče nešto što je mene najviše asociralo (na momente, ovaj bend ima vlastiti izričaj) na neki combo Floyda i Tool. Evidentno je da je Darko proučavao kako Maynard i drugi pjevači koji žele eksponirati ostatak benda, stanu sa strane ili čak negdje u pozadinu bine, odakle se čuju, ali nisu u “frontu”.
Eho (Darko je u donjem lijevom dijelu slike, ostatak benda se ne vidi dobro, goddamn stage light!)
Eho su meni osobno bili najzanimljiviji bend jučerašnje gitarijade. Napravili su sjajnu atmosferu i zaokružili sebi svojstvenom ezoterikom koja je dala dojam kako se ovdje radi o bendu, a ne o skupini pojedinaca. Posebne pohvale mladom gitaristu čiji je presence na bini bio, kako Ameri kažu, larger than life.
Nord
Poslije Eha, svoj su set odsvirali riječki Nord, bend koji na hrvatskom Googleu ima opasnu konkurenciju u tvrtki koja proizvodi kade i ostali kupaonički namještaj. Nord je predvođen Mihaelom Prosenom, odranije poznatom iz riječkih metalaca Father.
Nord
Nord su tehnički bez sumnje bili bolji od konkurencije, a sviraju fuziju stilova alternative, metala, funka, svašta tu ima. Nikad ih nisam slušao do sada, a ono što sam čuo mi se svidjelo. Koristili su i matricu – ako me uho (Eho? Uho?) nije prevarilo. To su radili vrlo skladno i uvježbano, što nije baš ni lako. Bilo je tu i razlomljenih mjera (koje su kolegi Davoru bile baš onak… supač!) i dinamike i – sve u svemu, odlične svirke. Bravo!
Vervet
Zadnji bend iz natjecateljskog dijela je sastavljen od članova iz cijele regije: Vervet, predvođeni novigradskim gitaristom Denisom Makinom. Odlično odsviran moderni blues-rock, s primjesama funka i soula, već ovisno o pjesmi koju su svirali.
Vervet
Moram subjektivno primijetiti da su Vervet imali meni najdražeg bubnjara od svih bendova sinoć. Ne poznajem dečka, ali sam uživao u njegovom grooveu i dinamici. Tako se to radi. U Vervetima bas gitaru svira moja draga frendica Tea Tidić, s kojom sam svojedobno imao zadovoljstvo šerati stejđ s grupom Junkers5.
Pobjednici gitarijade su…
Nakon što je žiri zbrojio bodove iz svojih glasačkih listića, uslijedilo je proglašenje pobjednika. To su jučer bili Riječani Nord! Svaka čast, dečki, čestitke!
Cijeli event je prošao u odličnoj organizaciji (bravissima, Tasha!), bez kašnjenja i gubljenja vremena. Čestitao bih svim bendovima koji su nastupili jučer. Ja nisam tip koji se lako zadržava na koncertima: baš sam pričao Baji da sam zadnju svirku Fit u Rock Caffeu odgledao samo do pola, jer je on falšao… ZEZAM SE! Istina je da sam morao otići ranije, ali iz drugih razloga. 🙂 No, jučerašnjih 3 sata uz ove bendove mi je prošlo zaista brzo.
Tijekom prvih taktova Postolar Trippera, morao sam napustiti “mjesto zločina”, i otišao u Rojc, prisustvovati probi Barbara, koji imaju opasnu novu postavu. Svakako ih odite pogledati i poslušati kad vam budu u blizini.
Još jednom, tenks na pozivu HGU-u i vidimo se nekom drugom zgodom.
Napomena: postoji mogućnost da ćeš ispod uočiti plaćeni oglas. Ako želiš pomoći uredniku da pokrije troškove svog vremena za održavanje ovog bloga, klikni na oglas ispod. Tebi lako i besplatno, a meni koristi. Win win situacija. 🙂
